Ovu recenicu sto godina nisam cula. Cuvam karte svih vrsta, mozda mi nekad neko zatrazi koju. Baklavce voli da ih skuplja, otima mi i njih i racune  i pakuje sve u svoju carobnu kutijicu.

Nekako su mi tuzne ove moderne elektronske avio-karte. Nedostaje mi ono uzbudjenje kad preuzimate sareni omot u agenciji, koji jos mirise na stamparsku boju i odrediste. 

Moje Baklavce ima svoje koferce. Pazljivo u njega spakuje jastucice za spavanje u dalekim krajevima, trenutno omiljenu knjigu i igracku. Cuva ga, nosi ga, vozi ga i postane tako nekako skoro pa odrastao. 

Obuvamo nase carobne cipelice-hodalice i krecemo ..... nekuda .....